iz "Prolog"-a
U 6. veku,za vladavine cara Justinijana,u Konstantinopolju,ogromnom gradu na Bosforu,gradu s najlepšim crkvama na zemlji i dvorcima i kućama od snežnobelog mermera,živela su dva mladića i jedna devojka.Ta deca bogatih patricija,veoma obrazovana i vesela,družila su se od malih nogu.Roditelji devojke i jednog od tih mladića ugovorili su brak svoje dece još pri njihovom rođenju.Kad je došao taj trenutak,srećni par se venčao.Njihov prijatelj je bio dever na svadbi i radovao se sreći svojih prijatelja.
Naizgled ništa nije nagoveštavalo nesreću,ali godinu dana nakon svadbe mladi muž je iznenada umro.Kad je prošlo uobičajenih 40 dana žalosti,u kuću mlade udovice došao je njen prijatelj,kleknuo pred nju i rekao:"Gospođo,sad kad su prošli dani duboke žalosti,ne mogu a da ti ne otkrijem ono što se ranije nisam usuđivao ni da nagovestim.Volim te otkad znam za sebe.Najnesrećniji dan u mom životu je bio dan kada sam saznao da su se tvoji roditelji i roditelji našeg pokojnog prijatelja dogovorili o sklapanju vašeg braka.Od tada se čak ni u najskrivenijim mislima nisam usuđivao da maštam o svojoj sreći.Znaš da sam iskreno voleo tvog muža i svog prijatelja.Ali eto,dogodilo se to što se dogodilo...Priznajem da su moja osećanja postala još jača i zato te molim da se udaš za mene!"
Mlada žena se zamisli i reče:"Šta da se radi...Takve odluke se donose nakon dugotrajnog posta i molitve.Dođi ponovo za deset dana,ali za to vreme nemoj ništa da jedeš,nego samo pij vodu.Daću ti odgovor za deset dana."
Tačno u dogovoreno vreme mladić se ponovo obreo u kući svoje voljene.Ali bio je toliko slab zbog posta da su ga sluge na nosilima unele u njenu kuću.U prostranoj dvorani ugledao je s jedne strane postavljeni sto,koji se ugibao od raznih jela,a na drugoj raskošno razmeštenu postelju.Pokazujući mu na sto,a zatim na postelju,domaćica ga upita:"Dakle,gospodine,odakle ćemo početi?"
"Gospođo"-prozbori mladić-"oprosti,ali moram prvo da se okrepim..."
"Eto,vidiš kako si spreman da me brzo promeniš za drugu strast"-reče mu mudra mlada žena.-"Ljudi su inače takvi!Moram priznati da i ja tebe odavno volim.Ali pošto sam znala želju svojih roditelja,nisam htela da im budem neposlušna i zato sam postala supruga našeg zajedničkog prijatelja.Njegova smrt mi je mnogo toga otkrila.Tako se ispostavilo da je sve u našem životu nepostojano i prolazno!Šta ćemo nas dvoje danas izabrati?Da li treba da služimo prolaznom svetu,ili večnom Bogu?"
Nakon toga seli su za prazničnu trpezu.Tu su odlučili da sve što imaju podele sirotinji i krenu za Hristom,podvizavajući se svako u svom manastiru.
Коментари
Постави коментар